Formiranje jezika i njegovo rastakanje: od srpskohrvatskoga do hrvatskoga, srpskoga, bosanskoga i crnogorskoga

Na osnovi dijakrone i sinkrone sociolingvističke analize autorice u monografiji pokušavaju obuhvatiti priču jezične standardizacije na srednjojužnoslavenskome području koju prate od formiranja zajedničkoga jezika, pa sve do njegove nominalne smrti i formiranja novih standardnih jezika na istoj jezičnoj osnovici. Pritom se kroz cijelo razdoblje isprepliću dvije ideologije: ideologija jezičnoga udruživanja odnosno unifikacije, koja s pojedinim prekidima traje od sredine 19. stoljeća do devedesetih godina 20. stoljeća, te ideologija jezičnoga razdruživanja odnosno separacije, koja postaje sve jačom, među ostalim, zbog intenzivnoga nametanja zajedničkoga, nadnacionalnoga jezičnog identiteta, a nakon 1990. glavni su razlog promijenjeni društveno-politički konteksti. Monografija je namijenjena slavističkoj, ali i široj lingvističkoj te humanističkoj javnosti, a posebice studentima slavistike u Sloveniji i u svijetu. Nastala je kao plod dugogodišnjega proučavanja i praćenja razvoja jezične standardizacije na srednjojužnoslavenskome području, i to u sklopu brojnih bilateralnih projekata te suradnje s lingvisticama i lingvistima iz novonastalih zemalja nekadašnje Jugoslavije.

The authors of the monograph attempt to cover the story of linguistic standardisation in the South-Central Slavic area, based on the methodological premises of diachronic and synchronic socio-linguistic analysis, which we follow from the formation of common language, all the way to its nominal death and the formation of new standard languages on the same linguistic base. In this context, we observe a continuous transition from the ideology of linguistic unification, which lasted, with some interruptions, from the mid-19th century until the 1990s, to the ideology of linguistic dissolution that was caused by the enforced common, supranational linguistic identity on one side, and by the socio-political changes since 1990 on the other side. The monograph is aimed at the Slavic and broader linguistic and humanistic public, particularly to the students of Slavic languages, in Slovenia and abroad. It is the result of a long-standing study following the development of language standardisation in the South-Central Slavic area. The research took place within many bilateral projects and in cooperation with linguists from the newly established countries of former Yugoslavia.