Stavovi mladih u Hrvatskoj prema susjednim standardnim jezicima

U razdoblju postjugoslavenskih društvenih promjena izloženost govornika u Hrvatskoj bosanskome, crnogorskome i srpskome standardnom jeziku značajno se promijenila. U novim je društvenim i jezičnim prilikama nestalo receptivne višejezičnosti u odnosu na susjedne standardne jezike na (novo)štokavskoj osnovici, a promijenjen je i tip kontakta s njima. U ovome se radu stoga istražuje kako mladi naraštaj prepoznaje tipične jezične značajke susjednih jezika, koliko razumije njihov leksik, kakve stavove ima prema tim jezicima te kako s njima dolazi u kontakt. Istraživanje je provedeno upitnikom, uz primjenu kvalitativnih i kvantitativnih metoda, na uzorku ispitanika koji je obuhvatio studente Sveučilišta u Rijeci rođene od 2000. godine naovamo. Rezultati su pokazali da mladi najsigurnije prepoznaju srpski, zatim bosanski, dok je crnogorski najmanje prepoznatljiv. Utvrđeno je također da poznaju značenja samo manjeg dijela leksika iz tih jezika. Općenito pokazuju neutralan stav prema istraživanim susjednim standardnim jezicima, bez izražene naklonosti ili negativnog odnosa. Najčešći kontakt s tim jezicima ostvaruju putem društvenih mreža, glazbe i praćenjem influencerske scene. Istraživanje potvrđuje početne hipoteze o ograničenoj prepoznatljivosti i uglavnom neutralnom stavu mladih prema susjednim standardnim jezicima. Rad predstavlja doprinos suvremenim istraživanjima jezičnih kontakata na srednjojužnoslavenskom prostoru.

In the context of post-Yugoslav sociolinguistic changes, the exposure of Croatian speakers to the standard varieties of Bosnian, Montenegrin, and Serbian has undergone a significant transformation. The former state of receptive multilingualism with neighbouring standards based on the (Neo-)Štokavian dialect has largely diminished, and the nature of linguistic contact has shifted accordingly. This study investigates how members of the younger generation in Croatia recognise linguistic features typical of neighbouring standard languages, comprehend their vocabulary, form attitudes towards them, and engage with them. The research was conducted via a questionnaire, employing both qualitative and quantitative methodologies, with participants comprising students of the University of Rijeka born in or after the year 2000. The results indicate that Serbian is most readily recognised, followed by Bosnian, with Montenegrin being the least identifiable. Participants demonstrated comprehension of only a limited portion of the vocabulary from these languages. Overall, their attitudes were predominantly neutral, showing neither marked affinity nor aversion. The most frequent forms of contact with these languages occurred through social media, music, and the influencer sphere. These findings confirm the initial hypotheses regarding the limited recognisability and predominantly neutral attitudes of young Croats towards neighbouring standard languages. This study contributes to contemporary research on language contact within the Central South Slavic linguistic area.