Jezična raslojavanja kod okomito bilingvalnih govornika hrvatskoga jezika – na primjeru zagrebačkoga urbanolekta

Jezici se, pod utjecajem polifunkcionalne javne komunikacije, raslojavaju pa različiti vremenski, prostorni i društveni čimbenici utječu na realizaciju jezičnih varijeteta (Mićanović 2008, Požgaj Hadži i Balažic Bulc 2022). U radu se na sinkronijskoj razini propituju jezični varijeteti koji se pojavljuju u odnosu između standardne razine hrvatskoga jezika kao nadjezičnoga sustava i zagrebačkoga urbanolekta. Takva se heterogenost ponajprije ostvaruje kao dijatopijsko-dijastratička imanentna varijantnost u komunikacijskim situacijama u kojima govornici dijele isti prostor, ali nisu dijelom istoga regionalnoga idioma, kao ni istoga društvenoga okruženja. Jezična su raslojavanja najčešća na leksičkoj i gramatičkoj razini unutar sustava okomite višejezičnosti (Pavličević-Franić 2011). Riječ je o inačicama govorenoga hrvatskoga jezika koji više nije dijalekt, ali nije ni standard.

Under the influence of polyfunctional public communication, languages are expectedly stratified. Various temporal, spatial and social factors influence the realization of language varieties (Mićanović 2008, Požgaj Hadži and Balažic Bulc 2022). At the synchronic level, this paper examines the relationship between the standard language level of Croatian as a supralingual system and the Zagreb urban regiolect. Such heterogeneity is primarily realized as a diatopic-diastratic immanent variation in communication situations in which speakers share the same space, but they are not part of the same regional idiom, nor the same social environment. Language stratification is most common at the lexical and grammatical levels within the system of vertical plurilingualism (Pavličević-Franić 2011). These are variants of the spoken Croatian language that are no longer dialects, but are not standard language either.