Jezična i sociološka analiza pogrdnih riječi u odnosu na hrvatske političarke

Ovaj rad istražuje jezične i sociološke aspekte govora mržnje usmjerenoga prema hrvatskim političarkama. Analiza se temelji na razlikovanju seksizma i mizoginije prema modelu Deborah Cameron i Kate Manne, te na filozofskim i pragmatičkim teorijama Claudie Bianchi. Govor mržnje u političkoj komunikaciji prikazan je kao snažno performativan: ne odražava samo postojeće nejednakosti, već ih i aktivno učvršćuje. Fokus je na pogrdnim izrazima (engl. slurs) koji imaju pejorativnu i diskriminatornu funkciju. Kroz semantičke, pragmatičke i društvene strategije pokazuje se kako ti izrazi šire negativne presupozicije koje podržavaju patrijarhalne obrasce. Filozofija jezika pruža alate za razumijevanje njihove štetnosti, kako za pojedince, tako i za širu društvenu percepciju i vrijednosni sustav.

This paper explores the linguistic and sociological aspects of hate speech directed at Croatian female politicians. The analysis is based on the distinction between sexism and misogyny, following the model proposed by Deborah Cameron and Kate Manne, as well as on the philosophical and pragmatic theories of Claudia Bianchi. Hate speech in political communication is presented as highly performative: it not only reflects existing inequalities but also actively reinforces them. The focus is on slurs, which serve a pejorative and discriminatory function. Through semantic, pragmatic, and social strategies, the paper demonstrates how these expressions spread negative presuppositions that uphold patriarchal patterns. The philosophy of language offers tools to understand the harmful effects of such speech, both on individuals and on broader societal perceptions and value systems.